Ovaj blog pišu 2 osobe: Damyen Le Fay i Dorron Ross(u knjizi poznata kao Žana). Ovo je nastavak Damyenove priče Vatra.




Damyen Le Fay ima svoj blog Oleander .

Damyen Le Fay



Dorron Ross(Žana)



Fabijan De Gray



Trydil De Gray



Manwathiel



Lucya(LS)



ostale likove možete naći u priči Vatra(post:crni labude bijeli, gore je link)

1. Gorući grm oleanderova cvijeta

2. Slova koja se tek ispisuju na latici cvijeta

3. Prvo ispisano slovo na cvijetu

4. Drugo ispisano slovo na latici cvijeta

5. Treće slovo na latici cvijeta

6. Četvrto slovo na latici cvijeta

7. Peto slovo na latici cvijeta

8. Šesto slovo na latici cvijeta

Vatra(Damyen)

1. Zaviriti u tajne oleandera
2. Sitna slova zapisana na laticama otrovnoga cvijeta
3. Prva latica prvoga cvijeta
4. Krv na drugoj latici prvoga cvijeta
5. Latice davno uvenulih cvjetova
6. Cvijeće je lijepo čak i kad je uvenulo: prva latica uvenulog cvijeta
7. Druga latica uvenulog cvijeta
8. Treća latica uvenulog cvijeta: sam u gomili
9. Četvrta latica uvenulog cvijeta: krv na kruni
10. Cvijet koji počinje venuti
11. Prva latica cvijeta koji počinje venuti
12. Druga latica cvijeta koji počinje venuti
13. Treća latica cvijeta koji počinje venuti
14. Prva latica tek otvorenog cvijeta
15. Druga latica tek otvorenog cvijeta
16. Treća latica tek otvorenog cvijeta
17. Četvrta latica tek otvorenog cvijeta
18. Peta latica tek otvorenog cvijeta
19. Šesta latica tek otvorenog cvijeta
20. Sedma latica tek otvorenog cvijeta
21. Osma latica tek otvorenog cvijeta
22. Deveta latica tek otvorenog cvijeta
23. Crni Labude bijeli

Nastavak Damyena(Rat) možete pratiti na blogu koji pišem se sekom: Brat i sestra
Poglavlja:
1. Gorući grm oleanderova cvijeta
2. Slova koja se tek ispisuju na latici cvijeta
3. Prvo ispisano slovo na cvijetu
4. Drugo ispisano slovo na latici cvijeta
5. Treće slovo na latici cvijeta
6. Četvrto slovo na latici cvijeta
7. Peto slovo na latici cvijeta
8. Šesto slovo na latici cvijeta


Osobno

1. Pauza

Gabrijel

1. Upaliti svijeću- uvod
2. Tamni krakovi
3. Buđenje demona
4. Bik
5. Vuk koji leti, bode otrovom i kreće se nečujno i brzo poput sjene
6. Ljubav na brežuljku
7. Demon i Vatra
8. Lovac je rođen
9. Barijera
10. Otrovna strijela
11. Kraj Gabrijela i pričica o muhi


The story of Nathaniel

1. Nova priča again
2. Gđa Pulip
3. Obitelj
4. Rastanak
5. O kakav si covjek ti da zakriljen u noci o tajnu mi se spotices
6. The ultimate drama
7. Suzica za kraj


Zaboravljena sjećanja

1. Ch1
2. Ch2
3. Ch3


Kratke pričice

1. Priča o zvijezdi i princu
2. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
3. Jibrail i Arb part I.

četvrtak, 29.12.2011.

Gledao sam u vodu razmišljajući o tome kako da postavim obranu oko sela između dva glavna grada. Znao sam da bi bilo vrijeme za obnoviti savezništvo sa okolnim narodima jer ako bi se svako borio za sebe nebi preživjeli više od nekoliko dana.

-Damyen..-

Osjetio sam Žaninu ruku na ramenu. Sjela je na travu pored mene. Bila je predivna. Na kratko sam se zapiljio u njenu facu... Nisam navikao viđati je tako sređenu. Inače sam je smatrao sestrom iako smo bili samo dobri prijatelji, ali sada... Sada sam u svojoj najboljoj prijateljici, u svojoj nebiološkoj sestri vidio svoju buduću kraljicu. Bila je prekrasna. Nisam znao kako drugačije opisati to. Nije bilo riječi kojima sam mogao opisati ljepotu kojom je zračila. Kad je shvatila koliko zurim spustla je pogled i zacrvenila se.

-Damyen, ja...-

Stavio sam joj prst na usta.

-Ššš... Mir.-

Sklupčala se u mom zagrljaju i zajedno smo gledali paru koja se dizala iz vrućih Zmajevih Bazena.

-Zanimalo me, nisi li rekao da sve sjene imaju istu boju očiju?-

Nasmješio sam se. Bila mi je slatka kad bi tako mijenjala temu koje se bojala.

-Zbog zraka jednog od tri sunca ovdje naše oči imaju zlatni pigment i zbog toga su nam oči većinu vremena zlatne. U pravilu one imaju specifičnu nijansu plavo-sive boje. Kad koristimo svu svoju moć one se prokrve i postaju crvene ili crne.-

-Ali nitko osim tebe nema takve oči. Zar oni nisu sjene?-

-Jesu. No hajde vrijeme za priču. Pričao sam ti o ratovima, sjećaš se? E pa vidiš, s početkom ratovanja pojavio se neki čudan virus. Prvo bi nam se izgubio zlatni pigment i oči bi promijenile boju. Ništa bitno. Tako su gotovo svi imali različite oči. No, onda se bolest razvila. Oni kojima su se oči izmijenile postali su vrlo agresivni i gubili su kontrolu nad svojim moćima. Dosta njih međusobno se poubijalo. S vremenom shvatili so da pijući krv možemo zaustaviti taj gubitak kontrole. Nikad nismo ubijali, samo bi uzimali koliko je bilo potrebno. Ali kako je bolest jačala trebalo je sve više. Kad netko nebi dobio dovoljno izgubio bi kontorlu i poubijao sve oko sebe. Lijek za tu bolest još nismo našli. Otkrili smo koja vrsta krvi najbolje sprječava pojavu agresije i tako živimo. Naš virus proširio se na još nekoliko vrsta dok su druge bile imune. Još uvijek naši znanstvenici traže zašto mi nismo, a oni jesu imuni. Vlada strah da će kad se bolest razvije u finalni stadij ubiti sve nas. No, ne možemo znati pošto su se oni koji su bili među prvima zaraženi poubijali međusobno, a nove generacije konstantno umiru u ratu.-

-Ali ti nisi zaražen.-

-Nisam bio jer je moje tijelo moglo postići dovoljno visoku temperaturu da ubije virus, no kako sam bio ranjen tijelo mi se ohladilo i...-

-Oči su ti postale zelenkaste.-

-I počeo sam žuditi za tvojom krvi.-

-Ali kontroliraš se.-

-Da, zato jer mi je tijelo sad više manje u dobrom stanju i virus se ne može razvijati dalje. A kad se oporavim bacit ću se u vulkan da ozdravim skroz.-

-Ti možeš preživjeti tako visoke temperature?!-

-Da, ja sam poslijednji rođen s tom moći.-

-Osjećaš li se usamljeno kad-kad?-

-Da, volio bi naći nekoga tko može isto što i ja, ali imam mnogo prijatelja pa nisam pretjerano usamljen.-

Ona se promeškolji u mom naručju.

-A Damyen... A zar ćemo stvarno obaviti ovaj ritual?-

-Da.. I nemoj misliti da to činim iz političkih razloga. Radim to jer te volim više nego što misliš.-

Ona me pogleda svojim nevinim dječjim zelenim očima.

-A meni se neće prenjeti virus ako ćemo to raditi?-

Kako je naglasila riječ 'to' jedva sam se suzdržao da ne prasnem u smijeh. Pokušao sam ostati ozbiljan.

-Ne, imuna si.-

Nesigurno mi se primakne i poljubi me. U meni je budila želju da je štitim, da budem nježan... Ne znam... Volio sam je, ali na koji način?