Ovaj blog pišu 2 osobe: Damyen Le Fay i Dorron Ross(u knjizi poznata kao Žana). Ovo je nastavak Damyenove priče Vatra.




Damyen Le Fay ima svoj blog Oleander .

Damyen Le Fay



Dorron Ross(Žana)



Fabijan De Gray



Trydil De Gray



Manwathiel



Lucya(LS)



ostale likove možete naći u priči Vatra(post:crni labude bijeli, gore je link)

1. Gorući grm oleanderova cvijeta

2. Slova koja se tek ispisuju na latici cvijeta

3. Prvo ispisano slovo na cvijetu

4. Drugo ispisano slovo na latici cvijeta

5. Treće slovo na latici cvijeta

6. Četvrto slovo na latici cvijeta

7. Peto slovo na latici cvijeta

8. Šesto slovo na latici cvijeta

Vatra(Damyen)

1. Zaviriti u tajne oleandera
2. Sitna slova zapisana na laticama otrovnoga cvijeta
3. Prva latica prvoga cvijeta
4. Krv na drugoj latici prvoga cvijeta
5. Latice davno uvenulih cvjetova
6. Cvijeće je lijepo čak i kad je uvenulo: prva latica uvenulog cvijeta
7. Druga latica uvenulog cvijeta
8. Treća latica uvenulog cvijeta: sam u gomili
9. Četvrta latica uvenulog cvijeta: krv na kruni
10. Cvijet koji počinje venuti
11. Prva latica cvijeta koji počinje venuti
12. Druga latica cvijeta koji počinje venuti
13. Treća latica cvijeta koji počinje venuti
14. Prva latica tek otvorenog cvijeta
15. Druga latica tek otvorenog cvijeta
16. Treća latica tek otvorenog cvijeta
17. Četvrta latica tek otvorenog cvijeta
18. Peta latica tek otvorenog cvijeta
19. Šesta latica tek otvorenog cvijeta
20. Sedma latica tek otvorenog cvijeta
21. Osma latica tek otvorenog cvijeta
22. Deveta latica tek otvorenog cvijeta
23. Crni Labude bijeli

Nastavak Damyena(Rat) možete pratiti na blogu koji pišem se sekom: Brat i sestra
Poglavlja:
1. Gorući grm oleanderova cvijeta
2. Slova koja se tek ispisuju na latici cvijeta
3. Prvo ispisano slovo na cvijetu
4. Drugo ispisano slovo na latici cvijeta
5. Treće slovo na latici cvijeta
6. Četvrto slovo na latici cvijeta
7. Peto slovo na latici cvijeta
8. Šesto slovo na latici cvijeta


Osobno

1. Pauza

Gabrijel

1. Upaliti svijeću- uvod
2. Tamni krakovi
3. Buđenje demona
4. Bik
5. Vuk koji leti, bode otrovom i kreće se nečujno i brzo poput sjene
6. Ljubav na brežuljku
7. Demon i Vatra
8. Lovac je rođen
9. Barijera
10. Otrovna strijela
11. Kraj Gabrijela i pričica o muhi


The story of Nathaniel

1. Nova priča again
2. Gđa Pulip
3. Obitelj
4. Rastanak
5. O kakav si covjek ti da zakriljen u noci o tajnu mi se spotices
6. The ultimate drama
7. Suzica za kraj


Zaboravljena sjećanja

1. Ch1
2. Ch2
3. Ch3


Kratke pričice

1. Priča o zvijezdi i princu
2. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
3. Jibrail i Arb part I.

četvrtak, 15.12.2011.

Nervozno sam se približila odškrinutim vratima u namjeri da ih zatvorim, kad odjednom začuh nečiji cvilež. Bacila sam pogled kroz prorez da bih ugledala Dimija koji je držao Fabija prikovanog uza zid i neobuzdano pio iz njega, dok se ovaj tek lagano koprcao. Gledajući u taj čudan prizor skoro nisam vidjela Azrijela koji ih je pokušavao odvojiti cijelo to vrijeme, ali me stigao samo na tren ošinuti pogledom i reći da odem nazad u sobu tonom koji je bio mrvicu uznemiren, ali je u isto vrijeme zvučao kao da se takve stvari tamo redovito dešavaju. Zatvorila sam vrata i pokušala ne misliti o tome jer bi se samo još više zbunila, a znala sam da će Fabi biti dobro dok god Azrijel ima konce u rukama. Kako sam prestala misliti na to, u glavi mi se počeo vrtiti film od malo prije i onda se više nikako nije dao zaustaviti. Zašto se naš prvi poljubac morao upropastiti? Pa bila sam dobra curica prošle godine, zar to sada ništa ne znači? Uf...nema više mojih dragih leptirića, a tako sam dugo čekala da ih osjetim, no...valjda će bolje proći drugi put. Kako su mi se instinkti pokrenuli onaj tren kad me pokušao napasti, došao je osjećaj opreznosti kao onaj u kakvog grabežljivca koji uvijek spava s jednim okom otvorenim. Htjela sam se opustiti, ali znala sam da me ta opreznost još dugo neće pustiti na miru. Instinkti se ne gase...


«Kuc,kuc»
(Hm...tko me gnjavi...daj šuti spavam...)
«Kuc, kuc,kuc!»
«Evo me, polako. Sad ću.»
Ustala sam još u polusnu i nespretno se izvukla iz dekice. Uspila sam nekako otvoriti vrata iz trećeg pokušaja jer mi je prije toga stalno kvaka bježala iz ruke.
«Dobar dan, princezo Dorron.», reče neka lijepa djevojka vragolasto se smješkajući.
«Oh, dobar dan, Oprostite, zaspah. Kako vam mogu pomoći?»
«Načule smo da idete na zmajeve bazene...»
« A to...da idem.»
Na to ona ciknu i odjednom se oko nje pojavi još četiri djevojke, svaka ljepša od one druge. Do tad sam se već polako i razbudila, a onda su mi sve odjednom upale u sobu.
«Morate nam dopustiti da vas uredimo, princezo. Ovo je velika stvar.»
«Zar je?»
Pogledala me kao da sam pala s marsa...pa tehnički, mogli bi reći kao da i jesam heh...
«Naravno. To je stari običaj sjena. Nisu to nekakve toplice pa da se idete brčkati, a ne ne.»
Izmjenjivale su se u objašnjavanju, dok su navlačile prekrasnu bijelu haljinu preko mene i ukrašavale me svakojakim cvijećem.
«Prema legendi, na tim su se bazenima kupali drevni zmajevi. Vode bijahu toliko vruće da im nitko drugi nije mogao prići blizu.»
Pa poče druga: «Upravo tako, nitko drugi. Osim kralja Damyena koji je, kako kažu, sin zmajeva.»
Trećoj se oči zasjaje dok je nastavila: «Kad za to dođe vrijeme, Kralj mora odabrati djevojku koju će povesti tamo i koja će se, kad je uz njega, isto moći kupati u bazenima.»
«Naravno, velika je to čast za jednu djevojku da Kralj odabere baš njoj uzeti djevičanstvo.»
«Čekaj, čekaj malo! O čemu vi pobogu pričate?!», rekoh dok mi se pušilo iz ušiju kao da sam parni vlak. (On...mene...ma daj me nemoj zezat...)
Pa, vidjet ćemo što će biti kad dođem. Bili smo dugo najbolji prijatelji, tako da ga još uvjiek mogu za uho ako bude zločest...hm... Pribrah se brzo, kako djevojke ne bi primijetile moju reakciju. Zadnje što mi je trebalo su glasine po kraljevstvu o mojem lovačkom mentalitetu i opiranju njihovim običajima.
«Da, naravno, jako sam počašćena.», zapakirala sam to u nekakav usiljeni smješak i nadala sam se da će one to pripisati uzbuđenju. Ali nisam se trebala brinuti zbog njih jer su bile ushićenije nego što bih ja rebala biti. Češljale su mi kosu i umetale razne mirišljave cvjetiće u nju. Haljina je sada na meni bila lagana kao srebrena paučina koja izlazi iz mog vlastitog tijela samo da bi ga malo pokrila.
«Vi ste, princezo, sigurno vrlo uzbuđeni pa ni ne shvaćate koliko je ovo zapravo bitno.»
«Ma daj, pa tko bi mislio o biločemu drugom kad je Kralj toooliko zgodan.»
Odjednom su sve počele hihotati od pomisli na Damyena, a i ja s njima. Bilo je zbavno družiti se s djevojkama...jedva da sam znala kakav je to osjećaj. Nikad prije nisam bila previše blizu djevojaka tako da mi je ovo sad bilo čudno i zanimljivo, ali i pasalo mi je. Pa i ja sam, valjda, jedna od njih.
«Princezo, znate, budući da ste vi Lovac, a Kralj demon, vaš odlazak na zmajeve bazene će biti politički jako dobar potez.»
Druga nastavi smireno i pomalo zamišljeno: «Možda ujedinjenje naših dvaju svjetova napokon donese mir među našim narodima.»
«To bi bilo sjajno...», rekoh pomalo odsutno. Uvidjela sam da imaju pravo, ali onda se ne bi trebala ljutiti na Dimija. No ja ne želim da se to dogodi sad...bojim se.